Nekada su satovi, i muški ali i ženski satovi – slovili kao nešto posebno. Osobno ne znam priče ljudi koji su ih kupovali, vjerojatno su ih kupovali jer su bili kvalitetni, jer ljudi kada si idu nešto kupiti idu si kupiti nešto kvalitetno, znam po sebi kada idem kupovati nešto – kupujem kvalitetno, preferiram takvu kupnju, ne kujem nešto samo da bi kupila to, kupujem u kvalitetnim dućanima a ne na placevima, jer je na placu upitna kvaliteta.
Neki ženski satovi kupljeni tada još se i danas čuvaju. Sjećam se jednog od bake, nisam sada sigurna da li je bila neka kutija ili je to bilo kao novčanik i da je na tome pisalo ime marke sata. Znam da je bilo zlatnim slovima napisano, a da je bilo crne boje pakiranje. Ne mogu sada da se sjetim da li je bilo pakiranje na preklop kao kod naočala ili je bila kutija. Bili su i neki papiri unutra, ali ne znam kakvi.
Da li su se ženski satovi reklamirali, toga se stvarno ne sjećam. U moje vrijeme je rijetko tko kupovao novine. Televizija je bila samo za dnevnik ili seriju.
Svi satovi, pa tako i ženski satovi su prije bili kvalitetniji nego ovi današnji. Stari satovi su uvijek bili točni. Navečer su se navijali. Nekada sam ga i otvarala da ga očistim.
Znam da su se koristile marke Aretta, Omikron. Ne znam nešto posebno detalje. Bile su i povoljnije cijene, krenula je malo veća prodaja i tada je malo više ljudi koristila satove, ali nema ništa negativno da bih mogla povezati sa starim satovima i takvi ženski satovi su sigurno još u funkciji kod mnogih vlasnika.
Nikada se ne gubi nada, na tržištu svaka roba ima svog kupca. Ja vjerujem i nadam se da će i te stare marke naći svoj put ponovo do kupaca i da će neki stari ženski satovi opet biti na tržištu jer ima još ljudi koji ih se sjećaju. Koji znaju da je to kvalitetna marka, dobra, točna, a kvaliteta se uvijek prepozna.